ZBOG ČEGA PIŠEM (TEKST 3.): Trebam li imati koristi od pisanja?

Da bih odgovorila na ovo pitanje postaviću drugo – a šta je to korist? I šta je uopšte korisno za mene, danas, u ovom trenutku.

Krenimo od toga da je najvažnije to kako se ja osjećam. Dakle, dok pišem osjećam se dobro. U redu, to je jedan sasvim dovoljan razlog da krenem dalje. Onda razlučujem dublje – osjećam se dobro, ali da li je to dovoljno? Dovoljan razlog da se piše, ali ne i neophodan da se živi. Izađeš iz zgrade i upita te prva komšinica na koju naiđeš – radiš li, ima li išta od posla, pa od čega misliš živjeti, kako ćeš dalje, šta misliš ti u svom životu itd. A ukoliko ste zaposleni, onda pitanja pljušte pogotovo – ma pusti čovječe snimanje na telefon, šta pričaš, kakve su to bilješke, ama šta slikaš non-stop, šta imaš ti da misliš, pišeš i radiš bilo šta od onoga što se ne traži od tebe – de sjedi ISPUŠI JEDNU i tome sl. Nevjerovatno.

I naravno, ne može se izdržati. Ko kaže da može, laže. Pa polako počinješ kopniti, postajati taj neko drugi, koji je “normalan”, radiš što i svi drugi i tome sl. A u stvari prestaješ biti onaj koji si ti sam. U prošlom tekstu ZBOG ČEGA PIŠEM (TEKST 2.): Kako do prave teme? sam govorila koji raspon mojih interesovanja se iskristalizovao, a tek će, te koji su tekstovi nastali ronjenjem po mojoj unutrašnjosti  – ono što nisam navela jeste da su svi tekstovi nastali u toku jedne ili do dvije godine. Znači da je sve moguće. Kada se čovjek odluči baviti onim za šta ima talenat.

OLYMPUS DIGITAL CAMERA
Hram Hrista Spasitelja, maketa

Sada treba odgovoriti na pitanje u naslovu – ne, ne trebam da imam koristi. Ne u smislu novčanom, gdje se uspjeh danas mjeri ogromnom količinom novca stečenog preko noći, već u onom koji će mene učiniti potpunom osobom, osloboditi moje potencijale, učiniti jedan vid terapije u kojoj sam i doktor i pacijent, napraviti možda jednog dana i neko remek-djelo – u trenutku pisanja TO I SAMO TO mene treba da  zanima.

Dalji razvoj koji podrazumijeva napredak u stilu, kvalitetu rada i ipak, na kraju krajeva i većem broju stranica jeste da čitate i pitate sve one koji su na isti ili sličan način počeli da pišu i koji se time bave. Možda pišete kratke priče, možda pjesme, možda ipak ima i filozofije u vašim djelima ili ste pak enciklopedijskog karaktera poput Didroa i Dalambera, pa taj kreativni momenat nema baš neku prođu kod vas. Bilo koji stil da odaberete, na njemu su već radili i radiće drugi ljudi, pa se ne ustručavajte da sami sebi uputite neku pljesku kada vas neko odbije, ne cijeni ono što radite, kaže da ste pozer i tome sl.

Pa da zaključimo: kada vam neko uputi savjet – poslušajte ga. Ako neko smatra da bi bilo dobro da napisani tekst preuredite – poslušajte ga; ako vas neko uputi na savjetovanje kada je riječ o izgradnji likova u jednoj drami – poslušajte ga; nemojte glumiti Bukovskog ili Dostojevskog kada to niste. I to će vrlo brzo i drugi osjetiti. Vjerovali ili ne, vaša duša diše u slovima koje ispisujete. Kada vas odbiju, budite profesionalci i idite dalje, nema ljutnje. Vaše je samo da stalno pišete i tjerate sebe još i još.

 

 

ana_potpis

(Fotografije u tekstovima su detalji iz mog doma. Nešto što me svakodnevno okružuje, a čini svjesno ili nesvjesno, da budem ono što jesam – želim tekstu pridodati topliju crtu, bez naštimanih ili s interneta preuzetih tuđih fotografija. )

4 thoughts on “ZBOG ČEGA PIŠEM (TEKST 3.): Trebam li imati koristi od pisanja?

  1. …Mnogi danas slavni umjetnici, znanstvenici, opcenito kreativci radili su zato sto su to htjeli, zato sto su to voljeli, bez obzira sto je o tome javnost mislila i govorila. Ali njih to nije bilo briga kao ni za to kakvo je bilo vrijeme prije godinu dana. Unatoc tome, njihovi su radovi vremenom postali remek djela, oni koji su dio povijesti, oni koji su revolucionalizirali nacin na koji danas zivimo. To su pravi i istinski geniji, revolucionari, pioniri novog doba, oni su povijest ovog svijeta. Rodjeni cesto prije svog vremena…

    Liked by 1 person

    1. U ovom tekstu sam kod odgovora na pitanja počela ispisivati šta je to posvećenost – pa sam odustala (da ne bih odlutala od zadatog pitanja). A posvećenost je sinonim za rad. Posvetiti se nečemu znači dati svojih 20 godina živote nečemu bez ostatka – raditi, razvijati se, izgrađivati se, napredovati. Sasvim je logično da će takav radi da li u ovom životu ili posthumno naići na odjek. Međutim, neke stvari nas potukoše ili da je Kjerkegor živ, možda bi nam svima napisao nalaz i mišljenje jednog estetičkog čovjeka, koji ne mari nizašta, osim za užitak u trenutku. Takvim načinom života, povezan sa nadom za sticanjem ogromnog bogatstva preko noći – nema napretka.

      Liked by 1 person

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out /  Change )

Google photo

You are commenting using your Google account. Log Out /  Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out /  Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out /  Change )

Connecting to %s