Slavoj Žižek kao šesti po redu filozof s kojim filozofiramo danas.
Transkript zapisa:
Filozofirajmo danas! Slavoj Žižek
“Ne radi ništa. Samo misli.”
Slavoj Žižek¹
Slavoj Žižek je mislilac koji definitivno plijeni svojom pojavom i jeste jedan od najpopularnijih filozofa i kritičara današnjice, u smislu njegovog raspoznjavanja, ne samo u akademskim krugovima nego i među svekolikim populacijom. Radi trenutno u Ljubljani na Institutu za sociologiju i filozofiju, na Njujorškom Univerzitetu kao globalno uvaženi profesor njemačkog i međunarodni direktor Birkbek Instituta za humanističke znanosti Sveučilišta u Londonu.
Ovaj slovenački filozof rođen je 1949. godine a njegovo idiosinkratično ponašanje uključuje sveprisutan smisao za humor, primjere uzete iz najrazličitijih kulturnih i političkih područja propitujući temelje lijevo orijentisane liberalne akademije; dovodi razlike do samih krajnosti, zapadno prosvjetiteljstvo do totalitarizma, a sveprisutan skepticizam suprostavlja bilo kakvom transcedentnom kontekstu.
Poznat po svojoj bogatoj akademskoj bibliografiji, knjigama kao što su Sublimni objekt ideologije (1989), kao i za njegov nastup u filmovima kao što su Vodič za kino za perverznjake (2006), pa čak i za pisanu kopiju oglasa da prate fotografije u Aberkrombie i Fič katalogu 2003.
Veliki dio Žižekovih djela predstavlja radikalna tumačenja utvrđenih filozofa, kao što su Hegel, Hajdeger i Lakan i nije omiljen među kritičarima, dok pristalice njegovog rada tvrde da je na stvari filozofija apsurda.
Ideološki cinizam
Današnji tipični prvi svjetski subjekti, prema Žižeku, prevareni su onim što on naziva “ideološkim cinizmom”. Na temelju njemačkog političkog teoretičara Sloterdijka, Žižek tvrdi da formula koja opisuje djelovanje ideologije danas nije “oni to ne znaju, ali oni to rade “, kao što je to bilo za Marksa. Krilatica glasi da “oni to znaju, ali ionako to rade.”
Ako ovo izgleda besmisleno iz klasične marksističke perspektive, Žižekovo je stajalište da ipak ovaj cinizam ukazuje na dublju djelotvornost političke ideologije po sebi. Ideologije, kao politički diskurs, postoje kako bi osigurale dobrovoljni pristanak – ili ono što je La Bujes nazvao voljenom službom ljudi spornim politikama ili aranžmanima. Ipak, tvrdi Žižek, subjekti će se dobrovoljno slagati da slijede jedan ili drugi takav dogovor samo ako vjeruju da su time izrazili svoju slobodnu subjektivnost, da su mogli odlučiti i drugačije.
Mi smo zli
Mi smo svi u osnovi zli, egoistični, odvratni. Na primjer, uzmite mučenje. Ja sam realist. Da sam imao kćer i neko ju je oteo, i pronašao sam prijatelja otmičara, ne mogu reći da neću mučiti tog tipa.
Zovu me Fidel
Moji prijatelji me zovu Fidel. Ne zbog politike, već zato što previše govorim. Jednom sam posjetio Kubu i na TV-u, Fidel Castro je prikazan kako ulazi na sastanak i kaže: “Drugovi, pet minuta da napravim neke primjedbe.” Otišao sam spavati, probudio se pet sati kasnije, a on je i dalje govorio.
Da li je u redu udariti nacistu?
Početkom januara mnogo se raspravljalo o udarcu koji je primio neonacista Ričard Spenser od jednog maskiranog prolaznika a na pitanje da li ga je u redu udariti Žižek je glasno odgovorio sa: “Ne! Ukoliko je nasilje potrebno više sam za Gandijevo, pasivno nasilje.”
Jednom sam izjavio, možda znate, nešto me je koštalo. Rekao sam da je problem s Hitlerom bio to što nije bio dovoljno nasilan. Tada sam, u istoj tvrdnji, rekao da je Gandhi bio nasilniji od Hitlera. Hitlerovo nasilje bilo je reaktivno nasilje. Ubio je milione, ali konačni cilj bio je u stvari održati sistem onakav kakav je bio – njemački kapitalizam i tako dalje – dok je Gandi stvarno želio srušiti britansku državu. Ali njegovo je nasilje bilo simbolično: mirne demonstracije, opšti štrajkovi i tako dalje. Ako momak razgovara kao idiot [Ričard Spenser], trebali biste ga jednostavno ignorisati. Ako te udari, okreni se. Ne priznajte ga ni kao osobu. To je vrsta nasilja koju bih tražio. Ne fizičko nasilje.
Zašto biti sretan kada možeš biti interesantan?
U jednom od intervjua Žižek će govoriti o sreći:
“Sreća nikada nije bila bitna. Problem je u tome da mi ne znamo šta zapravo hoćemo. Ono što nas čini sretnim nije to da se domognemo onoga što želimo. Već da sanjamo o tome. Sreća je za proračunate. Zato mislim jedini život dubole satisfakcije jeste život neprekidne borbe, posebno borbe sa samim sobom. Ako želiš da ostaneš sretan, samo ostani glup. Autentični stručnjaci nikada nisu sretni; sreća je kategorija robova.”
¹Majicu koju Žižek nosi na naslovnoj fotografiji I WOULD PREFER NOT TO možete naručiti ovdje: https://www.teepublic.com/t-shirt/1759107-i-would-prefer-not-to-bartleby-zizek.
Pogledati i na: Mreža za izgradnju mira
Ana Galić 
1 Comment