NJEGUJMO PISANJE: Car države Lu hrani pticu(Priča br.1)

Author anagalicblog

Knjiga naziva ZMIJA U ŠOLJI/Stare kineske priče (1992), Izdavača Srpska književna zadruga, u Beogradu, tiraža 1000 komada, (prevod Ada Zečević, Mirjana Đurđević) je knjiga koju sam nabavila sad kad sam bila u Novom Sadu. Novi izvori spoznaje me naprosto privlače kao medu med.

Kroz naredne postove posvetiću se pričama koje se nalaze u toj knjizi, a čiji naslovi su kako piše u predgovoru, za same Kineze postali uobičajene izreke, a meni će poslužiti da uvidim nešto novo, nešto čega nema na Zapadu, a opet ima ako smo svi ljudi, bili na Istoku ili na Zapadu.

Car države Lu hrani pticu

U ovo priči ptica je doletila u državu Lu i opčinila cara svojom ljepotom. Naredio je da je uhvate i donesu a kao znak pažnje muzičari su joj svirali najljepše pjesme i najbolja hrana joj je bila na ponudi.

Pa da čujemo:

Car države Lu hrani pticu

Jednog dana u predgrađe prestonice države Lu doletela morska ptica. Car nikad ranije nije video takvu pticu. Mislio je da je ona duh nekog božanstva pa je poslao ljude da je uhvate i donesu. Hteo je da je dočeka i ugosti u hramu. Da bi pokazao morskoj ptici koliko je voli i uvažava, car je odmah naredio dvorskim muzičarima da odu i sviraju ptici najlepše melodije i da je ponude najboljom hranom. Ali ptica, ne mogavši da shvati carevo bezgranično gostoprimstvo, uplašena i neraspoložena, sagnula je glavu i držala se pokunjeno. Nije se usudila da okusi ni komad mesa, ni kapljicu vode nije mogla da popije, tako da je za samo tri dana umrla od gladi i žeđi.

Analiza:

Morska ptica

Ne znam da li je bitno to što je ptica morska, ali zapada za oko da je to dva puta spomenuto. Vjerovato jer je more uvijek simbol slobode i predstavlja taj bezgraničan motiv u pjesmama.

Lov

Zbog čega je car mislio da bi ta morska ptica željela da bude uhvaćena i stavljena pred njega? Nije ptičije da bude ulovljena i da ne leti. Greška iz koje treba izvući pouku jeste da uvažavamo i to šta će drugi reći – ono što mi smilimo da je za nekog drugog najbolje često ne biva tako. Niti mi možemo uticati da neko drugi budi sretan na način na koji mi sebe činimo sretnim.

Ptica i njeno stanje

Kako ove stare i narodne umotvorine obično ispisuju veoma mudri ljudi, pretpostavljam da je ovdje riječ o ironičnom neshvatanju careve obilne pažnje, odnosno toga da ptica “nije shvatila” da joj ugađaju. Ptica je van svoga života, svoje slobode, svoga prava na izbor šta će da radi, kuda da leti i tome sl. – jednostavno umrla.

Nema života ukoliko ga mi sami ne izaberemo.

 

Želim i vas da čujem. Pišite mi i na Fb stranici Author anagalicblog, a naćićete me i na Instagramu @authoranagalicblog.

Categories: Tags: , , ,

17 Comments

    1. Razmišljam i dalje o definisanju nekog starog zapisa kao slikovnice. Ničeova Tako je govorio Zaratustra jednom je zapala u ruke jednom mladom i nadobudnom umjetniku koji je volio komplikovane i nadrealne, obično nikom razumljive spise. Pa se tako izražavao i on. To je proizvod postmoderne. A onda je došao u dodir sa Zaratistrom – Ničeovim. Radi finih manira rekao je da nije pročitao knjigu, da je pokušao, a u suštini istinsko mišljenje je bilo da je upravo to – slikovnica. A ne bih to tako rekla.
      Nadam se da ne bacam riječu u vjetar, nego da će naići na plodno tlo.

      Liked by 1 person

      1. E super komentar. Nadam se da ne bacaš. Pokušaću da odgovorim.
        Meni je jedan drugar jednom davno , kad sam mu rekao da čitam kastanedu i da sam stigao tek do treće knjige, kazao da su prve tri tek slikovnice, a da tek od četvrte pete počinje prava priča (heh).
        Huang po nije neruzmljiv nadrealno, avangardno ili kako već, već transcendentalno. Za krajnji cilj ima jedino apsolutnu istinu i buđenje i ništa više. To je nešto što mi možemo razumeti jedino na nivou intelekta, – a reč je o pravom manastirskom zen učenju, a ne nekom njuejdž ili šta znam, – ali ako nemamo iskustvo transcendencije sveta, višeg stanja svesti, onda nam to ostaje zapravo nerazumljivo. Iskustveno nerazumljivo. Ja mogu razumeti šta znači kraljevstvo nebesko, i ja to kapiram, ali ja nemam iskustvo kraljevstva nebeskog, pa mogu onda slobodno reći da ne razumem šta znači kraljevstvo nebesko, i tu nema ničeg postmoderno nerazumljivog. Pa sam u tom kontekstu, misleći na apsolut, a setivši se hung poa i upoređujući ih sa njim, jer su, eto, obe chinese, za te priče kazao da su slikovnice, ne misleći da umanjim njihov značaj. One su zanimljive i odraz su istinske mudrosti ali nisu direktno usmereno na transcendentno. Ali moguće da one imaju i dublji ezoterični sloj.

        Liked by 2 people

      2. Upravo, baš upravo to… Iskustveno čitanje, da sumiram na kraju ove metaforične anegdote i pouka-priče – to je nekako suština. Meni su legle na prvu i nekako kao da plivam u njima dok čitam, tako puno slojeva nalazim za tumačenje, tako bogato iščitavanje je moguće.

        Liked by 1 person

      3. Može se tumačiti slojevito. Ja sam se kafke setio u vezi ove priče, i preobražaja. Valjda zbog hrane kojom car nutka pticu,.

        Evo, čisto onako, jedan deo iz knjige huang poa. Pa mi reci jel možeš ovo iskustveno pročitati. Znači on ovde govori da različiti entiteti ne postoje, ti i ja ne postojimo kao različite jedinke, već smo jedno u duhu, jedan duh.
        ” Svaka pojava koja postoji jeste proizvod mišljenja; stoga je potrebno samo da ispraznim svoj duh da bih otkrio da su sve one ništenost. Isto je sa svim predmetima koje čulima opažamo, bez obzira kojoj od mnoštva kategorija pripadaju. Cela ništenost koja se proteže u svim pravcima ima istu supstanciju kao i duh; a s obzirom da je duh u suštini nerazlučen onda isto mora biti i sa svim ostalim. Vama se prikazuju razna bića samo zbog toga što se vaša opažanja razlikuju… … Postoji samo jedinstven duh. Doista ne postoji mnoštvo obličja. …”

        Liked by 1 person

      4. (Hvala na dijeljenju misli, jer treba truda ovo otkucati i pripremiti se na mišljenje Drugog)
        Analiza:

        Svaka POJAVA jeste PROIZVOD MIŠLJENJA

        Tu bih odmah stala i naglasila koliko je ovo bitno kada je riječ o fenomenima oko kojih se vrti filozofija na Zapadu i da jeste riječ je o pojavama kojima samo čovjek možet dati neki smisao, kao uostalom i svemu u ovom antropousmjerenom svijetu u kojem živimo danas – čovjek je sebi dao za pravo baš baš sve da prisvoji, iskoristi, eksploatiše – i to nije dobro – ne znam kako to ljudi ne uvide.
        U stvari je riječ o NAŠIM predstavama.

        Ništa i jedinstveni duh

        O Ništavilu bih mogla samo ponoviti šta je Sartr rekao ali da ga ne uvlačim sad u ovu priču reći ću da je ta posljedica utiskivanja našeg tumačenja svijeta u sve oko nas, pa i te gore pomenute pojave u stvari to mnoštvo obličja. Kada budemo mislili o sebi da smo list kojem će takođe doći vrijeme da otpadne s drveta kad požuti i da najljepše dane svoje u ljeto, onda ćemo uznapredovati. Ali taj dan nije na pomolu nadaleko još, a pitanje je hoće li ikad i biti.
        Jer kad bi čovjek savladao strah od smrti i ne bi tragao za eliksirom mladosti kako bi svoj sebični lični život produžio za samo par godina i sl. koncentrisao bi se na napredak pa bi možda nakon tristotinjak generacija možda čak i uspio u nečemu u tehnološkom smislu toliko naprednom da bi i mogao očuvati svoj lik u nedogled. Pa nam ostaje samo nada.

        Jeste, za čitanje ovih priča potrebno je jače znanje i jesu puno dublje. Traže od tebe više borbe.

        Liked by 1 person

  1. Ej ljudi, blogeri – želim da vam se zahvalim. Kada upalim racunar, krenem na Google pretraživam, ukucam anagalicblog (u zadnje vrijeme to bude anagalicBOG, ha ah ah)ja se radujem. Radujem se kada krenem da čitam vaše postove, kada se ubacujem u tu našu spisateljsku pričajuću dimenziju. Zajedno stvaramo nešto baš dobro i to me baš raduje.
    Hvala vam!

    Liked by 2 people

Leave a comment