GALIĆ ZA PULSE.RS: Filozofija i corona virus

Author anagalicblog

Piše: Ana Galić

Foto: Tea Jagodić

Izvor: Pulse.rs

 

Corona virus ili COVID-19 je virus koji je izazvao epidemiju tragičnih razmjera po cijeli svijet. Kineski grad Wuhan predstavlja izvor ovog virusa, tačnije tržnice (tržnica Huanan) živih životinja koje se kolju za kupce na licu mjesta. Trenutno u svijetu imamo 360,693 zaražena lica, 15,492 umrla i 100,658 izliječenih lica (23.03.2020.). Slučaj corona virus samim tim predstavlja predmet  o kojem se promišlja i u filozofskim krugovima. Neku konkretnu tezu ili proročanski odgovor na pitanje pandemičnog virusa je sada zaista nemoguće postaviti. Ono što možemo jeste razmitriti neka od pitanja koja se otvaraju prilikom promišljanja mogućeg ishoda. Šta nam je činiti? Kakve su prognoze? Da li ćemo se poslužiti kategoričkim imperativom nad samim sobom i time pokušati spasiti cijeli svijet? Razmotrimo neke od odgovora na ova pitanja, ali možda mnogo važnije – sama pitanja.

Author anagalicblog
Foto by Tea Jagodić ©

Tržnice živim životinjama odavno predstavljaju izvor zaraze. Na tim tržnicama se prodaju mnoge vrste životinja, a o tome piše Peter Singer za Projekat Sindikat, kada nam saopštava da ćemo na tim tržnicama vidjeti i mladunčad vukova, zmije, kornjače, zamorce, štakore, vidre, jazavci i dr. Ove tržnice nećemo naći samo u Kini nego i u Japanu, Vijetnamu i na Filipinima, a vrlo vjerovatno i u drugim zemljama, ali za koje se ne zna da javno posjeduju tržnice ovog tipa. Na ovim tržnicama dolazi do razmjene životinjskih ostataka, sekreta i krvi i usljed blizine tolikog različitog broja životinja, te nedovoljno sterilnih i neadekvatnih uslova u kojima se te životinje drže,  s vremenom dolazi do mutacija različitih tijela pa tako i virusa, koje su do sada napadale samo životinjska tijela. Sada je COVID-19 pokazao da je virus mutirao i postao spreman i za ljudsko tijelo. Upozorenja su pisana i mnogo ranije, a vezana za posljedicu ovakvog tretiranja životinja, ali tek sada se može, usljed radikalizacije najnovijih rezultata nehumanog odnosa prema životinjama, govoriti o mogućim alternativama, odnosno ukidanju tržica ovog tipa.

Kina je do sada pregrmila jedan talas virusa korona, ali sada je krenuo i drugi talas. Koliko talasa će ovaj virus proizvesti i koliko će još dodatno mutirati, za sada, ne možemo znati, možda jedino prognozirati.

Author anagalicblog
Foto by Tea Jagodić 1 ©

Još u januaru oglasio se i Slavoj Žižek, koji je tada govorio da ne zna šta bi se moglo dodati na sve izrečeno o korona virusu koji je tokom januara pogodio samu Kinu. Ali, primjetio je i konstatovao jednu bitnu pojavu –  rasisitičku paranoju. Iako se svijet tokom dvadesetih godina 20. vijeka  suočavao sa pandemijom zvanom španska groznica, sa najmanje 50 miliona žrtvava, ni tada se ljudi nisu čudno ponašali kao kada je slučaj sa Kinezima i njihovom tržnicom živih životinja. Naravno, Žižek predlaže rješenje u vidu solidarnosti i prevladavanju ovakvih, paranoičnih mišljenja, radije nego u ograđivanju jednih od drugih i totalnoj izolaciji. Kao i obično, na tragu je komunizma, a sa željom da se uništi kapitalizam (Žižek je izjavio da ćemo prije posvjedočiti nestanku toalet papira nego ukidanju kapitalizma).

Strah, panika i ljutnja su propratna pojava novonastale situacije, a kako su države zatvorile granice te uvele zabranu ili ograničeno kretanje, najširi prostor ispoljavanja ovih negativnih osjećaja jesu društvene mreže. Facebook, Instagram ,YouTube, Twitter, We chat, Reddit, Tik Tok, Snapchat, Pinterest…sada više nego ikada uzimaju svoj danak i kako su u Japanu imenovali novi oblik autizma – ovisnost o ekranu telefona ili ekranizam, on-line aktivnost ljude odvodi u posve nove dimenzije realnosti.

Author anagalicblog
Foto by Tea Jagodić 2 ©

Brišu se granice stvarno/imaginarno, a možda je i gora propratna pojava, ukoliko je to moguće, ta da ljudi ne smatraju društvene mreže mjestom na kojem trebaju postupati na civilizovan, učtiv način, da se i na ovom mjestu snosi odgovornost za ono napisano, nego poput beslovesne mase urlaju jedni na druge, tragajući za krivce, a mnogo češće samo se istresajući na nekoga ko im se u trenutkom napada bijesa, panike ili straha nađe pri ruci. O valjanim argumentima ovdje nema ni traga.

Senzacionalizam i lažne informacije šire se možda i gore od samog virusa. Profesor sa Standford Univerziteta, John Hancock, ipak nije negativan po pitanju konverzije na društvenim mrežama. On smatra da se kroz međusobnu razmjenu mišljenja ipak može doći do nekog rješenja, ujedno pomažući stručnjacima da zabilježe značajne i bitne odgovore kako za sadašnjost, ali i budućnost,  koristeći odgovore ljudi na krizne situacije poput ove.

Tu su i mnogo mračnije dijagnoze razmjene mišljenja o korona virusu na društvenim mrežama, odnosno uopšte stanja u kojem se neko od nas trenutno nalazi, pa će Santosh Vijaykumar, istraživač sa Northumbria Univerziteta, reći da kada putem recimo Instagrama ljudi pogledaju kako je neko boravio vani ili podijelio nešto veoma simpatično, ali se tiče nečega što je suprotno sa predviđenim mjerama u vezi borbe protiv korona virusa, vrlo je vjerovatno da će oni koji takve objave podržavaju i sami učiniti isto.

 

 

U ovom slučaju iskrsavaju brojna pitanja:

Ukoliko dođe do nekontrolisane pandemije oboljelih, kao što je to slučaj u Italiji, ko će imati prednost u liječenju?

Da li će političari, ti koji upravljaju državom, biti dovoljni mudri u slušanju savjeta i prijedloga koja im stručnjaci, medicinski ili naučnici saopštavaju u vezi mogućeg rješenja?

Author anagalicblog
Foto by Tea Jagodić 3 ©

Da li je uopšte moguće prognozirati i govoriti o bilo kakvom rješenju, gledano sa naučnog stajališta, s obzirom da je toliko mnogo varijabli uključeno u ovu jednačinu, kako nevidljivih, nekontrolisanih, tako možda i one najnekontrolisanije od svih – ljudskog faktora?

Da li je moguć kraj kapitalizma, nevezano za prognoze Slavoja Žižeka, ukoliko se korona proširi kao nekada bakterija Yersinia pestis, koja je jednim dijelom uzrokovala kraj feudalizma?

Da li se stanje u kojem se nalazi svijet može porediti sa svjetskim ratom?

Da li je odlazak u trgovinu i kupovina viška namirnica test humanosti na kojem padamo i kao pojedinci i kao društvo?

Na kraju spomenimo i ekonomsku krizu. To je možda najvažnije pitanje od svih. Šta ćemo birati – potpun zastoj sve proizvodnje u državama čitavog svijeta što će potpuno razoriti ekonomiju i većinu privatnih poslodavaca ili nastavak rada sa ljudskim žrtvama kao posljedicom ne-izolacije?

Author anagalicblog
Foto by Tea Jagodić 4 ©

Platon je u Fedonu pisao da filozofija jeste težnja ka smrti, priprema za smrt. Ali, nismo svi filozofi niti razmišljamo na taj način. Osim toga, nekada je mnogo teže svjedočiti tuđoj smrti, nego svojoj sopstvenoj, za koju se čitavog života i pripremaš.

 

Čak i da znamo šta nam je činiti, donositi odluke o većini stanovništva, a u ovom slučaju o potpunoj populaciji svake države, predstavlja jednu od najvećih odgovornosti i tereta koje neko može ponijeti na svoja pleća.

 

Kategorički imperativ, podsjetimo se glasi: Postupaj tako da maksima tvoje volje uvijek može važiti kao princip opšteg zakonodavstva.

 

 

Izvor: Pulse.rs

Tekst možete čitati i na: Buka magazin

 

 

NAPOMENA: Ovaj tekst ćete čitati u drugim časopisima  i na drugim web lokacijama samo uz dozvolu autorke.

Moj rad možete podržati putem sljedećih društvenih mreža:

 

ana_logo

Fb: Author anagalicblog

Instagram: @authoranagalicblog

Twitter: @anagalicblog 

Linkedin: Ana Galić

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out /  Change )

Google photo

You are commenting using your Google account. Log Out /  Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out /  Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out /  Change )

Connecting to %s