Poslije Kulturne revolucije: Traume su i na nama? ( 2. dio )

Da li traume koje su preživjele žrtve Holokausta, kineske Kulturne revolucije, Jugoslovenskog previranja, i sl. u stvari prelaze na njihovu djecu i unuke ? Nastavak teksta iz prvog dijela:

Poslije Kulturne revolucije: Traume su i na nama? ( 1. dio ) pogledajte ovdje.

Muzej posvećen Kulturnoj revoluciji u parku na kraju Shantoa (grad  13m uvučen u provinciju Guangdong ) je izgradio bivši poručnik, Qian Peng, koji je 2005. godine zbog zabrane da se jedan takav spomenik javno izgradi, učinio to privatno digavši kredit od pet miliona maraka. Posjetilaca je zato malo, a sam spomenik liči na hrpu kamenja. Kulturna revolucija je zahvatila period od 1966 do 1976. a preživjeli nisu o tome pričali. Majka autorke je rekla da bi njena kćerka trebala pisati o nečem dobrom, a ne o revoluciji, kada je čula da radi na njoj, a za sam spomenik da je potpino napušten.

Godine 1966. Mao je gubio kontrolu nad Vladom. Tada je odlučio da digne Kulturnu revoluciju u kojoj je svakoga ko bi se njemu lično i njegovom načinu vladavine protivio – ubijao.  Djeca i adolescenti su slani na sela radi re-edukacije, ljudi su se okretali od prijatelja i porodice kao kontrarevolucionara, a svo nasljedstvo koje je Kina kulturno baštinila je uništeno. Između milion i po i dva miliona ljudi je ubijeno.

” Nije uvijek riječ o smrti, nego o strahu i gubitku”, kaže Frank Dikötter, istoričar moderne kineske istorije i profesor na Univerzitetu u Hong-Kongu.

Zhang ne priča sa svojom kćerkom o svojoj majci iako je u agoniji od dana njene smrti. Strah ga je da se ta agonija ne prenese na njegovu kćerku i unuke. Godine 2005. je psihoanalitičarka iz Pariza, Haydée Faimberg, napisala poveću knjigu o traumama koje se nasljeđuju The Telescoping of Generations. Ona tvrdi da se traumatično iskustvo jednog člana porodice prenosi na drugog kao cilindrične slike u kaledioskopu. Kada su djeca preživjelih Holokausta doživjeli 1970. godinu, psiholozi su shvatili da i oni boluju od trauma kao njihobi roditelji. Teorija o prenosu traume uključila je i genetiku – još uvijek je u eksperimentalnoj fazi ali naučnici pretpostavljaju da se može i dokazati fizičko postojanje gena na kojem je upisana trauma koji se prosljeđuje svojim potomcima.

Zhangova 35-godišnja kćerka pati od teškog oblika anksioznosti. Nakon završenog studija prava, 2003. godine se zaposlila u farmaceutskoj kompaniji. Dane bi provodila plačući, osjećajući se beskorisnom  i nevoljenom. Nakon dobijanja djece, od 2012. godine, više ni ne izlazi iz kuće.

Da li je Zhangova kčerka anksiozna zbog njegove traume? To se ne može znati.

( Izvor: mosaicscience.com )

Advertisements

11 thoughts on “Poslije Kulturne revolucije: Traume su i na nama? ( 2. dio )

  1. Traži pažnju na drugom mjestu. Mrtve ne diram. A pogotovo moju mater. Ne krijem da imam kratak fitilj, a ovaj je dogorio. Ako tražiš svađu, imaš muškaraca i razloga dovoljno da se s nekim potučeš, samo izađi napolje.

    Liked by 1 person

  2. Does your website have a contact page? I’m having trouble locating it but, I’d like to shoot you an email.
    I’ve got some ideas for your blog you might be interested in hearing.
    Either way, great blog and I look forward to seeing
    it develop over time.

    Like

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s